Časni Nedžef
Časni Nedžef
Nedžef, je ime grada u Iraku u kojem su ljudi živjeli i prije pojave islama. Značaj ovog grada je veći zbog harema Emiru-l-mu'minina, a.s., i houze ilmije. A danas je još važniji zbog toga što je jedan od vjerskih centara koji ima udjela u političkoj strukturi Iraka.
Nedžef se nalazi 165 km jugo-zapadno od Bagdada i 77 km jugo-istočno od Kerbele, i 10 km južno od Kufe. Drevni grad Hira u blizini Nedžefa, koji ima svjetlu civilizaciju u povijesti Iraka svjedoči nam o povjesti ovog regiona. Vadiu-s-selam na sjeveru i isušeno nedžefsko more na zapadu i pustinja Badiu-š-Šam koja se prostire do Arabije, Jordana i Sirije, nalazi se sa zapadne strane grada.
Prije islama
Usljed toga što je u susjedstvu sa povjesnim gradom Hirom čija povijest doseže hiljadu godina prije Isaa, a predstavlja civilizacijski centar Lahkmiha i Munzira imao je kulturne, civilizacijske i urbane blagodati. Arapi koji su nastanjivali ovaj grad u ono doba bili su naklonjeni hrišćanstvu i imali su veliki broj bogomolja poput crkve Marte Merjem koja je postojala do pojave islama.
Nakon islama
Za vrijeme islama na ime Nedžef nailazi se samo usljed iranskih i iračkih osvajanja, i mimo toga ovo se ime ne spominje sve dok u doba Haruna Rešida, zbog otkrivanja mezara Imama Alija, a.s., kada grad privlači veliki broj novih stanovnika i od tada počinje njegov rast i razvoj.
Vjerovatno su Alevije iz Taberistana po prvi put izgradile mezar Imamu Aliju, a.s., a oko grada su podigli zid kako bi obezbjedili sigurnost, nakon toga, šiijski dilemijski kraljevi su ulagali veliki napor u poravljanju i renoviranju harema i grada. Godine 283. po H., Ebu-l-Hejdža’ Abdullah ibn Hamdan, šiijski upravnik Mosula, renovira zid oko grada i na njemu gradi kapije. Dželajrijani i mongolski Ilhani u sedmom i osmom stoljeću ulažu veliko bogatstvo u proširenju i renoviranju grada i harema. Emir Firuz i emir Ahmed prvi, indijski emiri s kraja osmog stoljeća donacije iz Dekhana posvećuju za održavanje harema i renoviranje grada.
U safavijsko doba, šah Ismail i šah Tahmasub za rješenje snabdjevanja vodom Nedžefa prokopali su kanale i na taj način proveli vodu Eufrata kroz grad. Kanal Šah, koji je prokopao šah Ismail je uspomena na taj period. U tom periodu sultan Sulejman Kanuni, sunijski osmanlijski kralj, zbog natjecanja sa šiijskim safevijskim kraljevima ulaže mnogo napora u izgradnji Nedžefa.
U vrijeme Kaćara zarad sprječavanja od vehabijskih napada, Nizamu-d-devle Isfahani, ministar Fethali šaha, od 1217 do 1257 godine po H., gradi čvrst zid oko grada. Nedžefska vlast ovaj zid sklanja 1350 godine po H. i umjesto njega gradi školu i bolnicu a ljudi grade kuće oko njega.
Prije toga Nedžef je imao četiri glavne mahale, to su bile Mišrak, Huvejš, Ummare i Berrak, a svaku su činile nekoliko manjih mahala. Ove četiri mahale činile su Nedžef a ovim proširenjem Nedžef se dijeli na stari i novi dio grada. Stari dio grada čine četiri mahale dok novom dijelu grada pripadaju novi dodati dijelovi.
Vrline i položaj
Spominju se mnoge vrline za Nedžef. Poput:
Prenosi se od Imama Alija, a.s.: “Prvo mjesto na kojem su učinili ibadet Bogu je iza Kufe (Nedžef); jer na tom mjestu su meleki Božijim naređenjem učinili sedždu Ademu.”
Govori se da je hazreti Ibrahim, a.s., na ovom mjestu živio i njegovim boravkom spuštene su blagodati i milost na ovo područje.
Prenosi se od Imama Sadika, a.s.: “S ovog područja će 70000 šehida biti proživljeno bez polaganja računa.”
Imam Sadik, a.s., kaže: “Imam Ali, a.s., je proglasio Nedžef svetim i haremom kao što je Ibrahim, a.s., Bejtullah i Poslanikov harem (Medinu) učinio haremima.”
Imam Sadik, a.s., kaže: “Preporučujemo vam mjesto iza Kufe, tamo se nalazi kabur koji je takav da svaki bolesnik koji ga posjeti Allah će mu dati ozdravljenje.”
Imam Sadik, a.s., kaže: “Istočni dio Kufe, je jedna od džennetskih bašči.”
Imam Ali, a.s., kaže: “Ukoliko bi vam skinuli zastor vidjeli biste duše vjernika u grupama u ovoj nedžefskoj pustinji kako obilaze jedni druge i međusobno razgovaraju. Duša svakog vjernika se nalazi ovdje a duša nevjernika u Berehutu.”
Houza u Nedžefu
Jedan od važnih povjesnih događaja u Nedžefu jeste osnivanje houze ilmijje od strane Šejh Tusija početkom petog stoljeća po Hidžri. Doseljenjem u Nedžef i formiranjem svojih časova on pretvara grad u šiijski naučni i kulturni centar. Ova houza je kroz povijest imala svojih uspona i padova, nekada je uloga šiijskog naučnog centra bila predavana drugim houzama, ali bi se ponovno vraćala Nedžefu. Naprimjer u dvanaestom stoljeću po Hidžri, seljenjem Bahbehanijevih kružooka u Kerbelu, Nedžef je izgubio svoj položaj, no u 13. stoljeću, zbog prisustva fakiha i velikana poput Kašifu-l-gita'a, Bahru-l-uluma, Šejh Murteze Ensarija ponovo se vraća naučno blještavilo.
Ovaj naučni položaj Nedžefa bio je od važnosti za upravnike ovog grada. Naprimjer, šah Abas u svojim pregovaranjima sa Osmanlijama imao je namjeru Nedžef priključiti Iranu, no osmanski vezir je odgovorio da nedžefsko kamenje vrijedi hiljade ljudi.
Mezari u Nedžefu
Pored mezara Imama Alija, a.s., u Nedžefu postoje i drugi mezari.
Mezari poslanika poput hazreti Adema, Nuha, Huda i Saliha, a.s.
Mezarje Vadiu-s-selam
Vadiu-s-selam je staro i povjesno mezarje u Nedžefu. Nalazi se sjevero-zapadnom dijelu grada a prostire se na 20 kvadratnih kilometara. U njemu su mezari hazreti Huda i Saliha, a.s., i brojne uleme i sejjida kao i mjesta Imama Mehdija, Imama Sadika i Imama Sedžada, a.s. O ovom mezarju prenesene su brojne predaje o njegovom značaju. Poput kada Imam Ali, a.s., kaže: “Na ovom mjestu grupe vjernika se međusobno obilaze i razgovaraju. Svaki vjernik koji umre bilo gdje na svijetu kaže mu se: “Idi u Vadiu-s-selam, jer to mjesto dio je dženneta.”
Kufa
Kufa je također irački grad i drugi je grad kojeg su izgradili muslimani. Imam Ali, a.s., 36. godine po Hidžri, Kufu čini centrom svoga hilafeta i u tom gradu pada kao šehid. Većina šiija su u prvom stoljeću bili stanovnici Kufe. Kufska džamija i džamija Sehle nalaze se u ovom gradu. Nauke poput fikha, hadisa i sintakse su bile veoma uspješne.
U šiijskim predajama Kufa ima visok položaj, spominje se kao centar vlasti Imama Mehdija, a.s., nakon dolaska iz skrivenosti. Značaj Kufe se vraća na prva dva hidžretska stoljeća. Nakon što je postalo jasno koji je mezar Imama Alija, a.s., i nakon proširenja Nedžefa, polahko je položaj Kufe opao a Nedžef je dobio na značaju.
Prema rivajetu, područje Kufe prije islama je bilo naseljeno a kasnije je porušeno. U skladu sa predajom hazreti Nuh, a.s., je svoju lađu izgradio u Kufi, a njegov narod je u Kufi postavio svoje kipove.
Kufa je za vrijeme islama iznova sagrađena. Ona je bila kamp stalnog boravka muslimanske vojske u toku islamskih osvajanja a pretvorena je u mjesto boravka muslimana u skladu sa naredbom Omera ibn Hataba i Sa'd ibn Ebi Vekasa 15., 17. ili 19. godine po Hidžri. Na temelju toga, Kufa je izgrađena pola ferseha zapadno od Eufrata, jedan ferseh sjevero-istočno od Hire, centra vlasti dinastije Manzara u ono vrijeme, a dva ferseha sjeverno od Nuhejle i osam ferseha sjevero-zapadno od nje nalazi se Kerbela. U prve poduhvate Sa'd ibn Ebi Vekasa jeste izgradnja kufske džamije i upravne zgrade na uzvišenju u Kufi. Za vrijeme Omera istovremeno sa islamskim osvajanjima, bila je pretvorena u vojni kamp koji se nalazio između Medine, centra islamske države i ratnog poslja.
Upravna zgrada
Dok se gradila Kufa po naredbi Sa'd ibn Ebi Vekasa, izgrađena je i palača jugo-istočno od džamije. Palača se zvala tammar – uzvišenje. U početku bila je mjesto boravka Sa'da od džamije. Palača se zvala tammar – uzvišenje. U početku bila je mjesto boravka Sa'd ibn Ebi Vekasa, nakon toga u njemu su živjele halife i upravnici Kufe.
Ova palača koja je zvata i upravnom zgradom, bila je okosnica važnih dešavanja. Poput toga da je Muslim ibn Akil, naredbom Ubejdullaha ibn Zijada bačen sa najvisočije tačke upravo ove palače. Karavan zarobljenika s Kerbele i glavu Imama Husejna, a.s., donose u ovu palaču pred Ubejdullaha ibn Zijada. Hazreti Zejneb, s.a., i Imam Sedžad, a.s., na ovom mjestu su razgovarali sa Ubejdullahom. Na tom mjestu je boravio i Muhtar Sekafi, glave ubica na Kerbeli su mu ovdje donošene.
Ovo zdanje je srušeno 71. godine po H. prema naredbi Abdulmelika ibn Mervana.
Prema povjesnim izvorima, Imam Sadik, a.s., u prvim godinama Abasijske vlasti, je od strane Sefaha i Mensura doveden u Irak i jedno je vrijeme boravio u Kufi. U tom periodu bavio se predavanjem, objašnjavanjem islamskih zbilja i suočavanjem sa akaidom ekstremista.
Kufa u tom periodu, postepeno gubi svoj značaj i politički i vojni i ekonomski.
Sveta mjesta
Kufska džamija
U prva zdanja koja je Sa'd ibn Ebi Vekas izgradio u Kufi bila je džamija. Ova džamija je mjesto hazreti Alijevih, a.s., govora i suđenja. Danas je mjesto na kojem je on sudio poznato pod imenom Deketu-l-kada. Imam Ali, a.s., je udarcem sablje Muldžema Muradija na tom mjestu ranjen i od posljedica istog je pao kao šehid.
Poslije mesdžidu-l-harama i mesdžidu-n-nebijja, najvrijednija džamija je kufska džamija, i biće mjesto na kojem će sud donositi Imam Mehdi, a.s. Putnik u ovoj džamiji može obavljati potpun ili putnički namaz.
Džamija Sehle
Izgrađena je u prvom stoljeću po Hidžri od strane kufskih arapskih plemena udaljena oko dva kilometra sjeverozapadno od kufske džamije. Ona je jedna od najstarijih džamija koja se veže za Imama Mehdija, a.s. U skladu s nekim predajama, na tom će mjestu on živjeti nakon pojave.
Mezari prijatelja Imama
Mejsam Tamar
Njegov mezar nalazi se nekoliko stotina metara od kufske džamije pored glavnog puta Kufa-Nedžef.
Muslim ibn Akil, Hani ibn Urve, Muhtar Sekafi
Mezari Muslima, Hanija i Muhtara nalaze se pored kufske džamije.
Kufa u predajama
U hadiskim knjigama nalaze se hadisi koji govore o položaju i značaju Kufe. Poput:
Imam Ali, a.s., Mekku naziva Božijim haremom, Medinu Poslanikovim haremom, Kufu svojih haremom, dajući do znanja da svaki nasilnik koji u Kufi učini nasilje Allah će ga uništiti.
Imam Hasan Askeri, a.s., kaže: “Otisak stopala u Kufi, draži mi je od kuće u Medini.”
Isto tako u jednoj skupini predaja govori se o položaju Kufe nakon dolaska Imama Mehdija, a.s., gdje je predstavljen njegovom prijestolnicom.
