Postepenost u razvoju

Nije samo razvoj stečenog razuma postepen proces u kojem je svaki nivo u stvari tek osnova za nadogradnju drugog, višeg nivoa razuma, nego i psihički razvoj mladih i odraslih prolazi isti proces. Ona osoba koja želi da njen razum dostigne veći stečeni razvoj, mora iskoristiti svoj postojeći razum, promišljati o onim temama i sadržajima koji su prikladni za njegovo trenutno intelektualno stanje te tako ojačati svoj razum i pripremiti ga za dostizanje viših nivoa. Onaj ko nije u stanju iskoristiti postojeći razum zasigurno neće biti ni sposoban uspeti se na viši nivo niti potaknuti sposobnosti koje su skrivene u njegovom razumu.

Hazreti Ali, a.s., je rekao:

“Onaj ko je nemoćan u korištenju postojećeg nivoa razuma bit će još nemoćniji u korištenju skrivenih sposobnosti i umijeća.”[1]

“Odgoj i obrazovanje su trajni procesi i proizvod su svakodnevnih iskustava čovjeka. Čovjek tokom cijelog života pod utjecajem rada i istraživanja neprestano saznaje nešto novo, sa svakom novom spoznajom stiče novu ličnost i s novim stavovima upušta se u nova iskustva iz kojih, neminovno, dolazi do spoznaja drugih, novih stvari. Stoga je u procesu obrazovanja i odgoja svaki korak poticaj na činjenje sljedećeg koraka i uvod u viši i značajniji korak. Prema tome, u definiciji obrazovanja i odgoja kažemo: To je proces koji iziskuje obnavljanje ili ponovnu sistematizaciju istraživanja, čime se neprestano obogaćuju i produbljuju postojeća, čineći čovjeka snažnijim i sposobnijim za daljnje spoznaje.

Kada jedno dijete stavimo u odgojno-obrazovni proces, pokušavamo mu ukazati na smisao njegovih ispitivanja različitih stvari i pojava. Što obrazovno-odgojno polje bude šire, to će smisao stvari i pojava u umu djeteta biti obuhvatniji. Naravno da jedno malo dijete ima određenu predstavu o plamenu vatre, ali ta njegova predstava, koja je na početku veoma skučena, u toku rasta postaje sve šira i dublja, da bi se na kraju, putem institucionalnog obrazovnog procesa, pretvorila u predstavu koja ima široko značenje predstavljeno u sklopu nauke hemije.”[2]

Očevi, majke i općenito svi odgajatelji i učitelji trebali bi voditi računa o jednoj temeljnoj činjenici, a to je da se pod procesom usvajanja i sticanja znanja ne misli samo na pamćenje suhoparnog naučnog gradiva i sadržaja, nego je cilj tog procesa da djeca i mladi u svakom uzrastu ispravno shvate naučne i nastavne sadržaje i da ih potom u svojim mislima raščlane i prihvate u svom razumu poput hrane.

[1] Gureru-l-hikem, str. 641.

[2] Muqademe bar felsofe-je amūzeš va parvareš, str. 69.