Ehli bejt u Kufi

Autor: Mustafa Kamali
Izvor: Sunce pod kopitama
Share

Ehli bejt u Kufi

Poslanikova porodica je kao roblje usmjerena prema Kufi. Kada su ulazili u Kufu, ljudi su izlazili iz svojih kuća, gledali ih i plakali. Imam Sedždžad, sin imama Husejna, i inače jako bolestan, a u željeznim lancima potpuno iznemogao, kada je vidio taj prizor, upitao je: “Vidite, oni plaču za nama, pa ko je onda naše pobio?”

Jedna žena je prišla gomili ljudi i upitala: “O, zarobljenici, kojem narodu pripadate?” Neko joj je odgovorio: “Mi smo zarobljenici koji pripadaju porodici Poslanikovoj.” Saznavši to, ta je žena sakupila odjeću i mahrame te ih dala Poslanikovom Ehli bejtu.

Bešir ibn Hizjem el-Esedi  je pričao:

“Bio sam svjedok dešavanja toga dana i vidio sam Zejnebu, kćerku Alijevu, dok je govorila. Nikada nisam vidio ženu rječitiju i razgovjetniju u izražavanju od nje – kao da je govorila jezikom svoga oca Alija. Jednim je pokretom dala do znanja ljudima da šute i odjedanput je svima stao dah, a svi zvukovi su utihnuli. Onda je počela govoriti:

‘Hvala Uzvišenom Gospodaru i neka je selam Njegov na mog oca Muhammeda, Poslanika Božijeg, s.a.v.a., i njegovu časnu porodicu. Je li to plačete? Suze vam presušile! Ne smirili se vaši jecaji! Vi ste kao žena koja dobro uprede svoju vunu, a onda je konac po konac razdvaja. Vaša ste zaklinjanja uzeli kao izgovor za nered. Zar se može očekivati od vas išta drugo osim pohvala upućenih samima sebi, sebičnosti, preuveličavanja, ulizivanja, kao što to sluškinje rade, i podrugljivog govora, kao što to neprijatelji rade?

Jeste li vi išta više od trave na đubrištu ili kreča na mezarju? Kako li ste samo za sebe poslali lošu poputninu koja će izazvati srdžbu Božiju protiv vas i nastaniti vas vječno u Džehennemu! Je li to plačete i naričete? Da, tako mi Boga, trebate mnogo plakati, a malo se smijati, jer su vas snašli poniženje i sramota, i to poniženje i sramota od koje se nikada nećete očistiti. Kako možete sprati sa sebe sramotu ubijanja potomka posljednjeg Poslanika, dragulja poslanstva i predvodnika mladića Dženneta? Upravo onoga koji je bio vašim dobrima mjesto obraćanja, u teškoćama utočište, svjetlo vašeg puta i oštrica vrha vašeg jezika?

Znajte da počiniste ružan grijeh. Neka je na vas propast i daleko bili! Vaši napori nisu urodili plodom, vaše namjere su otišle u ništavilo i ruke su vam osakaćene. Napravili ste pogubnu pogodbu: kupili ste sebi Božiju srdžbu, a poniženje vam je izvjesno. Teško vama, o, Kufljani, znate li koje ste džigarice od Poslanika otkinuli, koju ste mu krv prolili, koje ste njegove drage ženske osobe, u kući čuvane, izvukli van i kakvu ste svetost oskrnavili? Uistinu, učinili ste tako ružno djelo da će nebesa skoro da se sruše, zemlja da se raspadne, a planine da se zdrobe! Velika, teška, loša, zloslutna i ružna nesreća koja je obuhvatila i nebesa i zemlju! Hoćete li se iznenaditi ako nebo bude plačući krv umjesto kiše spuštalo? Uistinu, kazna Božija je teža, uzrokuje veće poniženje i naspram nje nećete naći nikakvog pomagača. Nemojte da vas uobrazi to što vam se daje prilika, jer Uzvišeni je čist od ishitrenosti i žurbe i uvijek ima priliku za osvetu, a On je u zasjedi!…’”

Bešir ibn Hizjem poslije je to opisivao ovako:

“Tako mi Boga, vidio sam ljude kako su u trenutku ostali izgubljeni i smeteni, kao da su ošamućeni. Ruke su im bile u ustima, plač, tuga, jecaji i žaljenje, sve ih je odjednom obuzelo.”

Bešir dodaje:

“Pored je stajao starac koji je toliko plakao da mu je brada bila natopljena suzama. On je rekao: ‘Istinu govoriš, o, gospođo, oca i majku bih žrtvovao za tebe! Vaši starci su najbolji starci, vaši mladići najbolji mladići, žene najbolje žene, a porod najuzvišeniji porod. Nikada neće biti ni poniženi ni poraženi.’”

Sljedeća osoba iz porodice imama Husejna koja je u Kufi govorila pred narodom bila je Fatima, kćerka Husejnova:

“Iskazujem hvalu Gospodaru u broju zrnaca pijeska i u težini svijeta od Zemlje do neba. Njega slavim i u Njega vjerujem. Oslanjam se na Njega i svjedočim da nema drugog božanstva osim Jednog Boga, Koji sudruga nema. Muhammed je rob i poslanik Njegov. Svjedočim da su njegovoj djeci odrubili glave pored Eufrata, iako nisu bili dužni nikome krvarinu, a ubice nisu prema njima gajile zlobu u srcu.

O, Bože, utječem se Tebi, da Ti ne pripišem laž ili da kažem suprotno onome što si Ti objavio. Ti si mu rekao da za svog opunomoćenika Alija ibn ebi Taliba traži sigurnost od ljudi, ali su upravo njemu oduzeli pravo i kao što su mu jučer ubili sina njegova, i njega su ubili u jednoj od Tvojih kuća…

O, Kufljani, o, lukave sebične izdajice, mi smo porodica koju Bog iskušava putem vas, a vas putem nas. Mi smo iz iskušenja izašli uzdignute glave. On je svoje znanje i razu-mijevanje povjerio nama. Mi smo čuvari znanja i mudrosti Božije. Među nama se nalazi dokaz kojeg je On postavio na zemlju za robove svoje. Bog nas je počastio posredstvom svog Poslanika i uzdigao nas nad mnogim ljudima. Vi ste nas porekli i smatrali ste dopuštenim ratovati s nama. Opljačkali ste naš imetak. Ne daj Bože da vam se duše vesele krvlju koju ste nam prolili i imetkom koji ste nam uzeli, jer vas je obuhvatila kazna i srdžba Božija. Znajte, neka je Božije prokletstvo na nepravednike!

O, Kufljani, smrt vas zadesila, kakvu ste zlobu imali prema Poslaniku Božijem i za šta ste osvetu tražili od njega, da ste izdali njegovog brata Alija ibn ebi Taliba, njegovu djecu i čistu porodicu? A onda se među vama nađe tlačitelj i sroči stihove:

Aliju i evlad njegov bliski pobismo,

indijskim sabljama i kopljima izbosmo.

A žene im, poput Turkinja, tužne,

savladane, u lancima odveli u sužnje.

Proklet bio, o, pjesniče, ponosiš se ubijanjem onih osoba koje je Bog pročistio i od kojih je udaljio nečistoću? Izgori od ove tuge i kao i tvoj otac, poput psa savij svoja leđa na zemlju, jer je svako prikovan za svoja djela. Zavidiš li nam na dobru i prednosti koju nam je Bog dao?…”

Riječi kćerke imama Husejna su također natjerale ljude na plač i naricanje. Čulo se kako govore:

“Dosta je, o, kćerko čistih, sagorila si nam srca. Džigerice si nam spržila i bacila vatru u naše utrobe”, i ona se onda zaustavila i nije više govorila.

Umm Kulsum, druga sestra imama Husejna, i imam Ali ibn Husejn, sin imama Husejna, također su držali govor ljudima.  Muslim el-Džessas to prenosi ovako:

“… došao sam do mjesta gdje su ljudi iščekivali zarobljenike Poslanikove porodice i glave poginulih šehida. Odjedanput se pojavilo oko četerdeset nosiljki na devama. Žene i djeca iz Poslanikove porodice su bili u njima. Vidio sam Alija ibn Husejna da je stavljen na neosedlanu kamilu dok mu krv teče iz vena. Plačnim glasom je govorio: ‘O, narode lošeg ponašanja, Bog vas sve zajedno ne napojio! O, narode koji nije iskazao poštovanje prema djedu našem u vezi s nama, šta ćete reći kada na Sudnjem Danu mi budemo s Poslanikom, s.a.v.a.? Vodite nas na neosedlanim kamilama, kao da mi nismo oni koji su vjeru Božiju među vama učvrstili…’

Vidio sam kako narod Kufe daje izgladnjeloj zarobljenoj dječici na nosiljkama hurme, hljeb i orahe. Umm Kulsum je provirila iz nosiljke, vidjela to i glasno uzviknula:

‘O, narode Kufe, sadaka je nama zabranjena!’ i oni su hranu odmah bacili na zemlju, a ljudi su zaplakali. Potom je Umm Kulsum ponovo glasno uzviknula: ‘O, narode Kufe, šutite, vaši muškarci su nas poubijali, a žene plaču nad nama. Da Bog presudi između nas i vas na Sudnjem danu!’

Odjedanput se začulo naricanje. Vidio sam da su donijeli glave. Glava imama Husejna je bila isturena naprijed, glava koja je zračila svjetlošću poput mjeseca, kako je bila slična Poslanikovoj glavi! Crna brada, a lice kao blistav mjesec. Zejnebin je pogled pao na glavu njenoga brata. Čvrsto je udarila čelom o prednji dio nosiljke i vidio sam kako krv teče ispod njezinog prekrivača. Bolno je pokazala na glavu svoga brata i rekla: ‘O, mladi mjeseče, koji kad pun postade, pomračenje ga ukrade i poče njegov zalazak! O, dijelu srca moga, nikada nisam mogla ni pretpostaviti da će mi ovakva sudbina biti propisana! Brate moj, pričaj s malom Fatimom jer joj se malo srce istopi. Brate moj, šta bi da ono tvoje veoma milostivo srce prema nama postane tvrdo i oporo? Brate moj, ako vidiš Alija da, zarobljen i siroče, ne može podnijeti sve teškoće, i da svaki put kada mu udarcima oduzimaju strpljenje, on tebe priziva i ne da bujici suza da mu poteku, ti ga prigli i privij uza se i smiri njegovo ustreptalo srce. Kakvo je razočarenje za siročeta da priziva svoga oca, ali da od njega ne dobije odgovor!’”

  • 9 Septembra, 2019