Vrijednost časnog Kur'ana
Vrijednost časnog Kur'ana
* Nesposobnost čovjeka da opiše Kur'an
* Koji ljudi najbolje poznaju položaj Kur'ana?
* Poslanikov hadis o vrijednosti Kur'ana
* Zaštićenost Kur'ana od manipulacija
* Kur'an čuva ummet od razdora
* Razmišljanje o Kur'anu
* Izučavanje tefsira
* Kur'an i hadis potiču na razmišljanje o Kur'anu, što zahtijeva i razum
Na samom početku, bilo bi dobro zastati i osjetiti vlastitu beznačajnost pred veličinom Kur'ana. Priznati vlastitu nesposobnost možda bi bilo bolje negoli nastaviti izlaganje. Jer, šta čovjek može reći o veličini i uzvišenosti Kur'ana? Šta može kazati o njegovoj vrijednosti i uzvišenosti njegovog položaja? Kako ono što je tek moguće može pojmiti govor Nužnog? Šta to pisac može napisati u ovom poglavlju? Šta govornik o tome može kazati? Da li ograničeni može opisati išta drugo osim ono što je ograničeno?
Veličina i ponosni, izuzetni položaj Kur'ana dovoljno su određeni činjenicom da je on govor Uzvišenog Allaha, da je mu'džiza Njegovog Vjerovjesnika i da su njegovi ajeti uputa čovječanstvu u svim njegovim poslovima, u svim razdobljima njegovog razvoja i svim njegovim naraštajima. Kur'anski ajeti osiguravaju čovječanstvu postizanje najuzvišenijeg cilja te najveću sreću ovog i onog svijeta.
Uzvišeni Allah kaže:
“Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu.”[1]
„Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihovog Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnog i Hvaljenog.“[2]
„To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.“[3]
Prenosi se od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
“Vrijednost Allahovog govora u odnosu na govor ostalih jeste poput vrijednosti Allaha u odnosu na Njegova stvorenja.”[4]
Zaista, bilo bi dobro da se zastane i osjeti vlastita beznačajnost pred ovom veličinom te da se objašnjenje vrijednosti Kur'ana prepusti onima koji se njime bave, jer oni najbolje poznaju njegov položaj i najbolje mogu ukazati na njegovu vrijednost – njihova vrijednost mjeri se vrijednošću Kur'ana i oni su saučesnici s njim u upućivanju, a njihov časni djed i predak ponizno je slijedio Kur'an, ukazujući na njegove propise i šireći njegove upute.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Među vama ostavljam dva pouzdana jamca: Allahovu Knjigu i Članove moje porodice. Zaista, ovo dvoje neće se razdvojiti sve dok mi na Izvoru (Havd) ne budu privedeni.”[5]
Članovi Poslanikove porodice (Ehlul-bejt) ukazuju na Kur'an, oni znaju njegovu vrijednost i zbog toga treba se ograničiti na njihove riječi i potražiti svjetlo u njihovim uputama. Mnogo je njihovih hadisa o vrijednosti Kur'ana, a sakupio ih je šejh El-Medžlisi u 19. svesku djela El-Bihār.[6]
Ovdje ćemo navesti samo neke hadise koje prenosi El-Haris el-Hemedani,[7] koji kaže:
„Ušao sam u džamiju, kad tamo ljudi razgovaraju. Prišao sam ‘Aliju i rekao mu: ‘Zar ne vidiš kako ljudi razgovaraju u džamiji?’ Odgovorio je: ‘Zar baš to rade?’ Potvrdno sam odgovorio, a on je rekao: ‘Ja sam čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao kako će doći vrijeme iskušenja, pa sam ga upitao: ‘A šta je izlaz iz tih iskušenja?’ Odgovorio je: ‘Allahova Knjiga. U njoj su vijesti o onome što je bilo prije vas i vijesti o onome što će se desiti poslije vas – ona je presuditelj među vama. To je Knjiga koja rastavlja istinu od neistine i nije nikakva lakrdija. Ko god je napusti iz gordosti i arogancije – Allah će ga poniziti, ko na drugom mjestu uputu traži – Allah će ga u zabludu odvesti. Ona je čvrsto Allahovo uže, ona je opomena mudra, ona je Pravi put. Strasti i želje neće je moći izmijeniti niti je jezici mogu promijeniti. Učenjaci ne mogu zasititi se nje, ne može je istrošiti često ponavljanje – njene divote nemaju kraja. Kad su je džini čuli, odmah su kazali: ‘Mi smo, zaista, Kur'an, koji izaziva divljenje, slušali!’ Ko po njoj govori – istinu govori, ko po njoj sudi – pravedno sudi, ko po njoj radi – nagradu će dobiti, ko k njoj poziva – na Pravom putu je, pa prihvati je, o ti koji ne vidiš Pravi put!'”[8]
Ovaj hadis u sebi nosi uzvišene pouke, pa je uputno osvrnuti se na njih i objasniti one najvažnije.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “U njoj su vijesti o onome što je bilo prije vas i vijesti o onome što će se desiti poslije vas!”
Ova rečenica sadrži nekoliko mogućih značenja:
- Moguće je da ona ukazuje na ponovno oživljenje iz svijeta berzeha i polaganje računa te na nagradu, odnosno kaznu. Možda je ovo značenje i najbliže, a na to ukazuju i riječi hazreti ‘Alija u njegovoj hutbi: “U njemu su vijesti o onima koji su bili prije vas, on je presuditelj među vama i vijest je o vašem ponovnom proživljenju!”[9]
- Moguće je da ona ukazuje na svijet nepoznatog o kome govori Kur'an, a što će se desiti budućim naraštajima.
- Moguće je da ona znači da ono što se desilo prethodnim narodima ponavlja se i u ovom ummetu. To je značenje kur'anskog ajeta: “Vi ćete sigurno na sve teže i teže prilike nailaziti!” (El-Inšikāk, 19) Isto značenje ima i hadis koji se prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Vi ćete zasigurno slijediti praksu onih koji su bili prije vas!”[10]
U spomenutom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko god napusti Kur'an iz gordosti i arogancije – Allah će ga poniziti!” Možda je u ovim riječima potvrda da je Kur'an zaštićen od bilo kakve intervencije silnika u smislu da takvo što dovede do napuštanja njegovog učenja i prakse u skladu s njim te da ga ljudi uzmu u svoje ruke kao što je to učinjeno s prethodnim Allahovim Objavama.[11] Otuda ove riječi ukazuju na zaštitu Kur'ana od bilo kakvog iskrivljavanja. O ovoj temi govorit ćemo opširnije. Također, isto značenje nalazimo i u ovim Poslanikovim riječima: “Strasti i želje neće moći izmijeniti Kur'an…”, tj. neće utjecati na njegovu originalnost, ali njegova značenja već su izmijenjena kao rezultat slijeđenja strasti i prohtjeva. O tome ćemo, ako Bog da, opširnije govoriti kad budemo tumačili određene kur'anske ajete.
Ovaj hadis, također, ukazuje na to da, kad bi se ummet obratio Kur'anu u svojim međusobnim sporovima i nesuglasicama u vezi s vjerovanjem i djelovanjem, on bi mu pokazao ispravan put i tako bi se sam ummet uvjerio da je Kur'an pravedan presuditelj i razdvajatelj istine od neistine. Zaista, kad bi ummet uspostavio zakone Kur'ana i slijedio njegove smjernice i upute, znao bi koja su prava sljedbenika Kur'ana i znao bi prava članova Časne porodice, koje je Poslanik, s.a.v.s., uporedio s Kur'anom te rekao da su oni njegov drugi zastupnik poslije njega u njegovom ummetu.[12]
Kad bi se ummet poslužio svjetlima znanja Kur'ana, bio bi zaštićen od trajne kazne i ne bi zaslijepio, ne bi ga prekrile tmine zablude niti bi noge posrnule na Pravom putu. Ali ummet je odbio, pa se naizvrat okrenuo, slijedi strasti i priklanja se pod bajrak neistine, što je dovelo dotle da se muslimani međusobno optužuju za nevjerovanje, da ibadetom smatraju ubijanje muslimana, ugrožavanje njihovih prava i otimanje njihove imovine. Najbolji dokaz za to da je ummet zanemario Kur'an jeste njegova strahovita razjedinjenost.
Opisujući Kur'an, Zapovjednik pravovjernih, a.s., kaže: “Onda mu je Uzvišeni Allah objavio Knjigu kao svjetlo čiji je plamen neugasiv, svjetiljku čiji sjaj ne može iščeznuti, more čije dno nije moguće dosegnuti, put čiji pravac ne odvodi na stranputicu, luču čija svjetlost ne tamni, razdvajatelja čiji dokaz ne slabi, objašnjenje čiji temelji ne mogu biti srušeni, liječenje koje ne ostavlja nikakvu bojazan od bolesti, veličinu čije pristalice ne mogu biti poražene, Istinu čije pomagače nije moguće uniziti.
Prema tome, Kur'an predstavlja rudnik vjerovanja i samu suštinu njegovu, vrela znanja i okeane njegove, vrt pravde i zdence njene, nositelja islama i zdanje njegovo, doline istine i ravnice njene, odnosno okean koji izvlačitelji vode ne mogu isprazniti, vrela koja crpitelji ne mogu isušiti, pojilišta koja oni koji dolaze da bi uzeli vodu iz njih ne mogu iscrpiti, zastajališta od kojih putnici ne mogu skrenuti, znake koje namjernici ne mogu ne vidjeti i uzvisine koje oni koji im se približavaju ne mogu nadmašiti.
Uzvišeni Allah učinio je Kur'an gasiteljem žeđi učenih, proljećem srca pravnika, stazom glavnom za puteve dobrih, lijekom poslije koga nestaje bolest, svjetlošću s kojom nema tmine, užetom čija veza čvrsta je, utvrdom čiji vrh nerazrušiv je, čašću za onoga koji ga slijedi, mirom za onoga koji u njega uđe, uputom za onoga koji ga prati, opravdanjem za onoga koji ga usvoji, dokazom za onoga koji njime dokazuje, svjedokom za onoga koji njime raspravlja, pobjedom za onoga koji njime uvjerava, nosačem za onoga koji ga nosi, nosiljkom za onoga koji se koristi njime, znakom za onoga koji traži putokaz, štitom za onoga koji se zaštićuje, znanjem za onoga koji shvaća, kazivanjem za onoga ko je prenosi i presudom za onoga koji sudi.“[13]
Ovaj časni govor hazreti ‘Alija iznosi mnoga važna pitanja na kojima je potrebno zastati i razmisliti o njihovim značenjima. Kad govori o Kur'anu kao svjetiljci “čiji sjaj ne može iščeznuti”, ovom, ali i mnogim drugim rečenicama ove hutbe, hazreti ‘Ali želi reći da značenja Kur'ana ne prestaju i da je on uvijek nov i svjež sve do Sudnjeg dana. Kur'anski ajet može biti objavljen određenim povodom, ili zbog određene osobe ili skupine ljudi, ali on se ne odnosi isključivo na ovaj konkretni povod, niti na osobu, niti na ovu skupinu ljudi – on ima opće, univerzalno značenje. El-‘Ajjāši prenosi od Ebu Dža'fera, a.s., da je, govoreći o kur'anskom ajetu: “A svaki narod imao je onoga ko ga je na Pravi put upućivao!”[14] kazao: “‘Ali je upućivač i od nas je upućivač!” El-‘Ajjāši na to je rekao: “Onda si i ti – da budem žrtva za tebe – upućivač!”, a Ebu Dža'fer je odgovorio: “Istinu si rekao! Zaista je Kur'an živ i ne umire, i kur'anski ajet živ je i ne umire! Kad bi kur'anski ajet bio objavljen u povodu određene skupine ljudi, pa oni umru, onda bi i taj ajet prestao važiti – Kur'an bi prestao važiti. Međutim, ajet ostaje važiti i za one koji poslije dolaze, baš kao što je važio i za one koji su bili ranije.”[15]
Prenosi se od Ebu Abdullaha, a.s., da je rekao: “Zaista je Kur'an živ i nije umro! On traje baš kao što traju dan i noć, kao što traju Mjesec i Sunce – on važi za one naše posljednje baš kao što je važio i za one naše prvotne!”[16]
Prenosi se od Imama Sadika, a.s., da je Omeru ibn Jezīdu, kad ga je ovaj upitao o značenju kur'anskog ajeta: “I oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje”,[17] rekao: “Ovo je objavljeno povodom rodbine Poslanikove porodice, s.a.v.s., a možda se odnosi i na tvoju rodbinu. Nipošto nemoj biti od onih koji za nešto kažu da se to odnosi samo na jednu stvar!”[18]
U djelu Tefsīrul-furāt stoji: “Kad bi kur'anski ajet bio objavljen u povodu jedne skupine ljudi, pa ti ljudi pomru, onda bi i taj kur'anski ajet prestao važiti, i tako od Kur'ana ne bi ostalo ništa. Međutim, Kur'an važi kako za one prve, tako i za one koji poslije dolaze, i tako sve dok postoje nebesa i Zemlja. Svaki narod – skupina ljudi – ima ajet koji uči i prema njemu ima pozitivan ili negativan stav.”
Ima još predaja koje govore o ovoj temi.[19]
Kad hazreti ‘Ali govori o Kur'anu kao “putu čiji pravac ne odvodi na stranputicu”, on želi reći da je Kur'an put, te onaj koji slijedi ovaj put neće zalutati. Jer, Uzvišeni Allah objavio je Kur'an kao uputu stvorenjima, zahvaljujući čemu Kur'an svoje sljedbenike čuva od zastranjenja.
Riječi hazreti ‘Alija o tome da je Kur'an “objašnjenje čiji temelji ne mogu biti srušeni” mogu podrazumijevati dva značenja:
- Temelji Kur'ana u njegovim spoznajama, učenjima i u svim njegovim istinama svrstavaju se u jasne stvari (muhkem) koje ne podrazumijevaju mogućnost osporavanja i rušenja
- Kur'anske riječi ni na koji način nisu oskvrnute niti imaju drugih nedostataka. Ovo ukazuje na činjenicu da je Kur'an zaštićen od iskrivljavanja.
Riječi hazreti ‘Alija da Kur'an predstavlja “vrt pravde i zdence njene” znače da pravda u svom punom značenju predstavlja ispravnost u vjerovanju, djelovanju i moralu, a sve to sadržano je u Časnom Kur'anu. Prema tome, on je stjecište pravde.
‘Alijeve riječi da je Kur'an “nositelj islama i zdanje njegovo” znače da je Kur'an činilac stabilnosti i ispravnosti islama, baš kao što stabilnost lonca na kamenu zavisi od položaja i stabilnosti postavljenog kamena ispod njega.
Riječima da Kur'an predstavlja “doline istine i ravnice njene” hazreti ‘Ali želi kazati da iz Kur'ana izvire samo istina. Dakle, on poredi Kur'an s prostranom ravnicom, a istinu s biljem koje u njoj raste. To znači da onaj ko traži istinu u nečemu drugom, a ne u Kur'anu, ne može je ni naći, jer Kur'an jeste izvorište istine i ona se samo u Kur'anu može pronaći.
Rečenica u kojoj hazreti ‘Ali kaže da je Kur'an “okean koji izvlačitelji vode ne mogu isprazniti” i nekoliko narednih rečenica znače da oni koji nastoje spriječiti poimanje značenja Kur'ana neće postići svoj cilj jer su kur'anska značenja neiscrpna. Štaviše, ove riječi ukazuju i na to da se njegova značenja u osnovi nimalo ne umanjuju, baš kao što se voda na izvorima rijeka ne umanjuje napajanjem iz njih.
Kad hazreti ‘Ali kaže da Kur'an predstavlja “uzvisine koje oni koji im se približavaju ne mogu nadmašiti”, on time želi kazati da oni koji se bave Kur'anom ne mogu dostići njegove uzvisine i prijeći ih, a to znači da Kur'an ima skrivena unutrašnja značenja koja razumni ljudi ne mogu pojmiti, a to ćemo, ako Bog da, kasnije podrobnije objasniti. Također, ovo može značiti i to da oni koji se bave Kur'anom, onda kad dostignu njegove uzvisine, tu i zastanu ne želeći nastaviti put, jer već time postigli su svoj cilj na najbolji mogući način.
Vrijednost učenja Kur'ana
Kur'ani-Kerim Allahov je zakonik koji jamči bolji život i sreću na ovom svijetu i spas na ahiretu. Svaki kur'anski ajet jeste snažan izvor upute i milost, pa onaj koga raduje vječna sreća i uspjeh u vjeri i ovosvjetskim stvarima treba stalno biti uz Allahovu Knjigu, u noćnim časovima i na krajevima dana, kur'anski ajeti stalno trebaju biti u njegovom pamćenju, o njima treba razmišljati i slijediti njegov put ka vječnom uspjehu i sigurnoj trgovini.
Mnogo je hadisa koji se prenose od Imama Pravog puta, a.s., i njihovog pretka, Muhammeda, s.a.v.s., a koji ističu vrijednost učenja Kur'ana.
Prenosi se od imama Bakira, a.s., da je rekao:
„Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ‘Ko prouči deset ajeta iz Kur'ana u jednoj noći neće biti od nemarnih. Ko prouči pedeset ajeta bit će svrstan među one koji spominju Allaha, dž.š. Ko prouči stotinu ajeta bit će svrstan među poslušne. Ko prouči dvije stotine ajeta bit će svrstan među ponizne. Ko prouči tri stotine ajeta bit će svrstan među pobjednike. Ko prouči pet stotina ajeta bit će svrstan među vrijedne. Ko prouči hiljadu ajeta imat će ogromnu i neprocjenjivu nagradu.'”[20]
Prenosi se od imama Sadika, a.s., da je rekao:
“Kur'an je Allahova oporuka Njegovim stvorenjima i zato svaki musliman treba dobro paziti na ovu oporuku i iz nje svakog dana učiti pedeset ajeta.”[21]
“Šta sprečava svakog trgovca od vas da, kad završi svoj posao na trgu i dođe svojoj kući, prije spavanja prouči jednu suru iz Kur'ana, a za svaki ajet koji prouči bit će mu upisana deseterostruka nagrada i bit će mu otklonjeno deset grijeha.”[22]
“Učite Kur'an jer džennetske deredže raspoređene su prema broju ajeta Kur'ana. Na Sudnjem danu, onome ko je učio Kur'an reći će se: ‘Uči i uzdiži se!’ i kad god prouči jedan ajet, ispet će se za jednu deredžu.”[23]
Djela koja govore o ashabima sadrže veliki broj hadisa o ovoj temi, pa ko se s ovim želi upoznati, neka potraži ova djela. Djelo Biharel-envar[24] sadrži veliki broj ovakvih hadisa. Većina ovih predaja govore o vrijednosti učenja Kur'ana na način da se čita iz Mushafa te da je takvo učenje bolje od učenja napamet. Tako se u jednom hadisu spominje razgovor između imama Sadika, a.s., i Ishaka ibn ‘Ammara, koji je rekao Imamu: “Da Bog da bio žrtva za tebe, ja znam cijeli Kur'an napamet, pa da li mi je bolje da ga i učim napamet ili da učim gledajući u Mushaf?” Imam Sadik odgovorio mu je: “Bolje ti je da učiš gledajući u Mushaf. Zar ne znaš da je gledanje u Mushaf ibadet?!”[25]
Imam Sadik, a.s., kaže: “Ko uči Kur'an gledajući u Mushaf uživat će u svom vidu i olakšat će svojim roditeljima, pa čak i ako su bili nevjernici.”[26]
Kad govorimo o učenju Kur'ana gledajući u Mushaf, treba kazati i ovo. Naime, zahvaljujući ovakvom čemu, moraju se umnožavati Mushafi, a to će ih sačuvati od nestajanja. Jer, kad bi se ljudi zadovoljili učenjem Kur'ana napamet, onda bi ostavili Mushafe, a to bi značajno umanjilo njihov broj i možda dovelo do njihovog nestajanja.
Osim toga, ako bi se Kur'an učio isključivo napamet, onda se ne bi ostvarilo ono o čemu govore hadisi. Tako se u prethodnom hadisu kaže: “Ko uči Kur'an gledajući u Mushaf uživat će u svom vidu…”, a to znači da učenje Kur'ana na način čitanja iz Mushafa čuva vid i štiti ga od sljepila i upale očiju. Također, to može značiti i uživanje u značenjima i finesama Kur'ana. Jer, kad čovjek gleda nešto što ga veseli, to vedri njegovu dušu, pa će se aktivirati i pojačati njegov fizički i duhovni vid. Isto tako, kad čovjek uči Kur'an gledajući u Mushaf, njegove oči primjećuju kur'anske riječi, njegova misao zaokupljena je razmišljanjem o njegovim značenjima i uzvišenim učenjima, i tako će učač u svojoj duši i srcu osjetiti slast i ljubav prema njima.
Časni hadisi govore nam i o vrijednosti učenja Kur'ana u kućama, jer na taj način širi se islam i učenje Kur'ana. Kad čovjek uči Kur'an u svojoj kući, tad ga uči i žena i dijete, pa se tako širi i islam i učenje Kur'ana. Ako se, pak, Kur'an uči na određenim mjestima, onda nisu svi ljudi u mogućnosti doći na to mjesto u određeno vrijeme. Kur'an je najuzvišenije sredstvo širenja islama. Osim toga, to je način da se obznane i uspostave Allahovi obredi. Jer, kad se jutrom i večerom čuju glasovi koji uče Kur'an u kućama, to ostavlja pozitivan utjecaj na duše slušalaca. O vrijednosti učenja Kur'ana u kućama govori i ova predaja: “U kući u kojoj se uči Kur'an i spominje Allahovo ime povećava se bereket, u nju ulaze meleci i napuštaju je šejtani. Za stanovnike neba takva kuća svijetli baš kao što svijetle zvijezde na nebu za stanovnike zemlje. U kući u kojoj se ne uči Kur'an i ne spominje Allahovo ime umanjuje se bereket, nju napuštaju meleci, a u nju ulaze šejtani.”[27]
Nesumnjivo, vrijednosti učenja Kur'ana i počasti koje Allah daruje onima koji uče Kur'an zadivljuju razum i ostavljaju ga u nedoumici. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko prouči jedno slovo iz Kur’ana, to će mu se računati kao dobro djelo, a nagrada za dobro djelo je deseterostruka. Ne kažem da je ‘elf lam mim’ slovo, nego je ‘elif’ slovo, ‘lam’ je slovo, ‘mim’ je slovo.” Ovaj hadis zabilježen je u više predaja. Kurtubi[28] ga prenosi od Tirmizija, a on ga bilježi u predaji Ibn Mes'uda. El-Kulejni ovaj hadis bilježi u sličnom obliku. Oni koji iščitavaju hadiske knjige naći će mnogo sličnih hadisa koji govore o vrijednosti Kur'ana i njegovog učenja te o odlikama njegovih sura i ajeta.
Postoje i lažni hadisi, koje su plasirali neki prenosioci misleći da nije dovoljno rečeno u hadisima o ovoj temi. Tako su sami izmislili hadise o vrijednosti Kur'ana i njegovih sura, s kojima u vezi nije, dakle, ništa objavljeno niti je zabilježeno od Poslanika, s.a.v.s. Među tim prenosiocima su: Ebu Ismet Feredž ibn Ebu Merjem el-Mervezi, Muhammed ibn ‘Ukkaša el-Kermāni i Ahmed ibn Abdullah el-Džuvejbari.
Ebu ‘Ismet el-Mervezi lično je priznao ovakvo što. Kad ga je neko upitao kako to da on prenosi hadise od ‘Ikrimea, a ovaj od Ibn ‘Abbasa o vrijednosti svake pojedine kur'anske sure, odgovorio je: “Vidio sam kako su se ljudi udaljili od Kur'ana i zabavili se fikhom Ebu Hanife i vojnim pohodima Muhammeda ibn Ishaka. Zbog toga sam ciljano izmislio ovaj hadis.”
O hadisu koji se prenosi od Ubejja ibn Ka'ba, a koji on prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o vrijednosti Kur'ana i njegovih sura pojedinačno, Ebu ‘Amr Osman ibn es-Salāh kaže: “Istraživači su tragali za izlazom, pa su došli do onoga koji je priznao da je sa svojom skupinom izmislio ovaj hadis. El-Vāhidi i jedna skupina komentatora Kur'ana pogriješili su što su ovaj hadis uvrstili u svoje tefsire.”
Valja skrenuti pažnju na to kako su se ovi i ovakvi drznuli na Allaha, dž.š., i kako lažu na Njegovog Poslanika, s.a.v.s., u spomenutom hadisu, a zatim ovakvo što pravdaju ciljanim približavanjem Allahu, dž.š. Uzvišeni kaže: “Tako se onima što pretjeruju pričinjava lijepim ono što rade!”[29]
Razmišljanje o Kur'anu i znanje o njegovom tumačenju
Mnogo je kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa koji snažno potiču na razmišljanje o značenjima Kur'ana, o njegovim ciljevima i nakanama. Uzvišeni Allah kaže:
“Zar oni o Kur'anu ne razmišljaju, ili katance imaju srca njihova?!”[30]
U ovom kur'anskom ajetu primjećujemo snažan prijekor zbog nerazmišljanja o Kur'anu. Ibn ‘Abbas prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao:
“Jasno i pravilno izgovarajte Kur'an i tragajte za njegovim nejasnim i neobičnim značenjima (garaib)!”[31]
Prenosi se od Abdurrahmana es-Sulemija da je rekao: “Pričali su nam ashabi koji su nas učili da su oni uzimali od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., deset ajeta, a drugih deset nisu uzimali sve dok ove ne bi naučili i primijenili.”[32]
Prenosi se od Osmana, Ibn Mes'uda i Ubejja da ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučavao deset ajeta i nije prelazio na sljedećih deset sve dok ove nisu naučili i primijenili. Tako je Poslanik, s.a.v.s., podučavao Kur'an i praksu zajedno.
Prenosi se da je ‘Ali ibn Ebu Talib spomenuo Džabira ibn Abdullaha istakavši njegovu učenost. Na to mu je jedan čovjek rekao: “Da Bog da budem žrtva za tebe! Ističeš Džabira po učenosti, a za tebe se zna ko si!“ On je odgovorio: “Džabir je znao tumačenje kur'anskog ajeta: ‘Onaj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti na onaj svijet!'”[33]
Mnogo je hadisa koji govore o vrijednosti razmišljanja o Kur'anu. U 19. dijelu Bihar el-envar navedeno je mnogo takvih hadisa[34], s tim da nije potrebno slijediti sve njih jer Kur'an je knjiga koju je objavio Uzvišeni Allah da bude sistem koji će ljudi slijediti u ovosvjetskom životu, ono što će im osvijetliti njihov put prema ahiretu. Da bi se to postiglo, nužno je razmišljati o tome i o tim značenjima. To je ono što će i razum prihvatiti. Kur'anski ajeti i hadisi koji o tome govore upućuju nas na tu činjenicu.
Prenosi se od Ez-Zuhrija da je rekao da je čuo ‘Alija ibn el-Husejna, a.s., da je rekao: “Kur'anski ajeti riznice su, pa kad god otvoriš jednu riznicu, trebao bi pogledati šta se nalazi u njoj!”[35]
[1] El-Isra’, 9.
[2] Ibrahim, 1.
[3] Ali ‘Imran, 138.
[4] Bihārul-envār, 2/100, hadis br. 59; Sunenut-Tirmizi, Kitāb fedāilil-Kur'an, hadis br. 2850; Sunenud-Darimi, Kitāb fedailil-Kur'an, hadis br. 3223.
[5] Musnedu Ahmed, Kitāb musnedul-muksirīn, hadis br. 10681; Sunenut-Tirmizi, Kitābul-menākib, hadis br. 3720. Usp. i ostale izvore u prilogu Osvrti (na kraju knjige), br. 1 (Autor).
[6] Tako je u starom izdanju poznatom pod nazivom El-Kempani. U novom izdanju usp. 2. poglavlje, odjeljak 1.
[7] Usp. biografiju El-Harisa i laž koju je na njega iznio Ša'bi u prilogu Osvrti, br. 2 (Autor).
[8] Sunenud-Dārimi, 2/435, Kitāb fedailil-Kur'an, hadis br. 3197; Sunenut-Tirmizi, Kitāb fedailil-Kur'an, hadis br. 2831; bilježi ga i El-Medžlisi u Bihārul-envāru 92/24, u prvom poglavlju Fadlul-Kur'an ve i'džāzuhu, hadis br. 25.
[9] Usp. isti izvor, hadis br. 26.
[10] U ovom obliku hadis je zabilježen u Kenzul-‘ummāl, 6/40; u Buharijevom Sahīhu navodi se posredstvom Sehla ibn Sa'da, Kitāb ehadisil-enbijā’, hadis br. 3197, u nešto drugačijem obliku (le tetbe'unne sunene…). Usp. i druge izvore u prilogu Osvrti, br. 3.
[11] Usp. Ajetullah Muhammed Dževad el-Belāgi, El-Hedju ila dīnil-Mustafā, 1/34.
[12] Već smo naveli izvore hadisa o dva teška bremena (sekalejn) str. 18, fusnota 5, a u nekim tekstovima jasno je rečeno da su Kur'an i Časna Porodica dva zastupnika Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
[13] Nehdžul-belāga, govor br. 198. Usp. i: Bihārul-envār, 92/21, odjeljak I, hadis br. 21.
[14] Er-Ra'd, 7.
[15] Bihārul-envār, 35/403, hadis br. 21, s neznatnim razlikama.
[16] Ibidem, završetak spomenutog hadisa.
[17] Er-Ra'd, 7.
[18] El-Kāfi, 2/156, hadis br. 28.
[19] Mir'ātul-envār, str. 3–4.
[20] El-Kāfi, 2/612, hadis br. 5.
[21] El-Kāfi, 2/609, hadis br. 1.
[22] El-Kāfi, 2/611, hadis br. 2.
[23] El-Kāfi, 2/606, hadis br. 10. Usp. također i: Bihārul-envār, 8/186, hadis br. 152.
[24] 89. dio u starom izdanju, a 92. dio u novom.
[25] El-Kāfi, 2/613, hadis br. 5.
[26] El-Kāfi, 2/613, Kitāb fadlil-Kur'an, hadis br. 1.
[27] El-Kāfi, 2/498, hadis br. 1, i hadis br. 3 u Kitāb fadlil-Kur'an.
[28] Usp. Tefsīrul-Kurtūbi, 1/7; El-Kāfi, 2/612, Kitāb fadlil-Kur'an, hadis br. 6.
[29] Jūnus, 12.
[30] Muhammed, 24.
[31] Bihārul-envār, 92/106, odjeljak 9, hadis br. 1.
[32] Tefsīrul-Kurtūbi, 1/6.
[33] Tefsīrul-Kurtūbi, 1/26; El-Kasas, 85.
[34] Usp. Bihārul-envār, 6/92, u novom izdanju.
[35] Usūlul-Kāfi, 2/609, hadis br. 2.
